U kući od belog kamena vlada tišina, ako bi se skoncentrisali malo, čuli bi samo nečije disanje. Na velikom krevetu, naspram plavih zatvorenih žaluzina spava Mala. Mala tražila da njeno ime sakrijemo, baš kao što se ona sakrila u malom gradu, na obali mora. Nije se ona sakrila jer od nekoga ili nečega beži, ali od plodova života koje je ubirala, posednji u nizu bio je mir – jer joj je baš trebao.

Danas je nedelja, Mala i njen pas spavaju duže, beli budilnik sa crvenim tufnama bio je navijen na deset ujutru, jer nikuda nije žurila. Pas se probudio par minuta pre zvona, seo je naspram kreveta usnulog voljenog bića, gledao je čas u njenu ruku koja je visila sa kreveta, čas u budilnik. Pas je pametan, čekao je zvono i znak da može da joj ljubi ruku i skoči na prvu turu jutarnjeg maženja.

Budilnik joj prekide san, zatim je osetila mekanu njuškicu svog psa na levom dlanu i očekivala je skok na krevet. To je redosled koji se poštuje i svaka nedelja tako počinje. Nakon što su njih dve uradile šta su se dogovorile, Mala je obukla široku majicu dobijenu od jednog pesnika, koju nosi po kući kao kućnu haljinu, oprala je zube, piškila i pristavila kafu. Osnovno je urađeno, ne razmišlja mnogo, sem o spisku za kupovinu i kuvanju ručka. Danas nije mnogo toplo, otvoriće plave žaluzine i popiće kafu na balkonu. Sama je napravila baldahine, odabrala je materijal i boju koja podseća na breskve, jer joj ta boja baš ide uz kuću i jer taj pesnik voli breskve, ali to nikome nije rekla, čak ni njemu. Prekrstila je noge, premazavši ih kokosovim mlekom za negu kože, uzela je prvi gutljaj kafe i dopustila sebi i svom pogledu da se izgube u plavetnilu mora. Psu je more odgovaralo, leškario je ispod nogu svog omiljenog bića.

Na spisku za kupovinu bilo je osnovnih stvari – cigarete, paradajz, svaka vrsta luka, sveži začini, domaći hleb, vino i breskve. Obukla je belu haljinu, stavila je naočari za sunce i šešir kako bi se zaštitila od sunca, obula je najudobnije sandale na svetu i krenula ka pijaci. To kako ona hoda, to je pesma za sebe, to je poezija. Nosila je platnenu torbu i šetala kroz pijacu, napravila je nekoliko krugova pre nego što je uopšte kupila nešto, iako je znala od početka na kojoj tezgi se šta nalazi. Volela je svaki korak, svaki trenutak proveden na tom kamenom trgu, među trgovcima i izloženom robom. Upijala je mirise mora i svih proizvoda, peciva i aroma iz obližnjeg restorana. Pas ju je pratio u stopu, bila je obazriva jer se još uvek nije upoznala sa lokalnim psima, bili su na Dobar dan, ništa više od toga. Jednom je frajerima morala da pokaže očnjake, da se zna da nije ona neka mala gradska cura, već neko koga treba da se paziš. Ona je ženka i imala je svoj stav, u duši je lovac, neustrašiva i naizgled neukrotiva. Kao njena najbolja prijateljica, Mala. Hodale su toliko dugo, kupile su doručak koji su podelile na kamenom zidiću, smejale su se dok se more lenjo talasalo. Mala nije ni o čemu mnogo razmišljala, mada je bila sigurna da na svakom trećem talasu čuje reči, koje je već videla u onom kožnom rokovniku kojeg čuva, sebično, ispod svog dušeka. Rokovnik je našla na istom trgu, ispao je pesniku koji joj priča o platonskoj ljubavi, preterano laska, koji se u njenim očima gubi i stalno joj traži da se smeje. Nije sigurna da li je rokovnik namerno izgubio ili je to još jedna slučajnost u nizu. Vole istog slikara, imaju istu omiljenu knjigu, jelo i tako neke nebitne stvari o kojima inače ne bi previše razmišljala.

Vratila se kući, otvorila je vino, skuvala lagani ručak i oprala breskve. Baldahine je naprskala parfemom sa aromom breskve, koji je kupila u maloj zantskoj parfemeriji, koju drži stari Grk. Još jedna slučajnost u nizu, nakon što ju je ugledao – stari Grk koji ne zna engleski, prvo ponudio parfem koji miriše na breskve. Sačekala je zalazak sunca, to ne propušta na svom balkonu, razmišljajući o slučajnostima. More joj je šaputalo stihove, ali sve to je ona već pročitala. Zatvorila je oči i duboko udisala mirise koji su joj pružali spokoj i mir. Nije tako teško disati, neko joj je jednom rekao, sada je počela da veruje u to. Slučajnosti?

Leave a comment